Lista sadržaja:

  1. Šta je Montesori metoda i odakle potiče?
  2. Montesori metoda kod kuće

Odgajanje dece u skladu sa Montesori idejama izaziva veliko interesovanje. U mnogim gradovima postoje vrtići i škole čiji se programi zasnivaju na ovoj metodi. Šta je zapravo Montesori metoda i kako uvesti njene elemente u svoju kuću?

Šta je Montesori metoda i odakle potiče?

Montesori metodu, koja je i danas popularna, osnovala je italijanska doktorka i vaspitačica – Marija Montesori. Nije bila pristalica tradicionalnog odgoja i vaspitnih metoda koje su bile usmerene na disciplinu i apsolutnu poslušnost dece. Marija Montesori je smatrala da ovakav pristup obeshrabruje decu od učenja i blokira njihov prirodni potencijal, zbog čega je razvila sopstvene metode vaspitanja i obrazovanja koje je potom primenila u školi koju je vodila. 

Osnovni principi Montesori metode:

  • Individualni pristup – svako dete je drugačije, razvija se svojim tempom, ima svoja interesovanja i potrebe. 
  • Odsustvo sistema nagrada i kazni – decu treba stimulisati da imaju unutrašnju potrebu za istraživanjem sveta, učenjem i samokontrolom.
  • Tretiranje deteta subjektivno, a ne objektivno – detetu treba dati mogućnost da samostalno odlučuje o sebi, što pomaže u razvoju njegove nezavisnosti. Odličan primer ovakvog pristupa je omogućavanje detetu da samostalno odluči koju odeću želi da nosi, pa čak i koju  dečja odeća  želi da mu se kupi.
  • Omogućavanje da istražujete svet svim svojim čulima i uči kroz igru – ovo su veoma važni aspekti Montesori metode. Obrazovanje mlađe dece treba da se fokusira na praktične aktivnosti.

Nije bez razloga da u Montesori vrtićima i školama postoje deca različitog uzrasta u različitim grupama. Nije datum rođenja taj koji određuje šta će dete pokazati i koliko brzo će mu trebati dodatne informacije o odabranoj temi. 

Montesori metoda kod kuće

Devojčica sortira jesenje šumske plodove na šarene podmetače

Sprovođenje principa vaspitanja i obrazovanja u skladu sa Montesori metodom ne zahteva mnogo truda niti ogromne finansijske izdatke. Ključno je pristupiti detetu i tretirati ga kao biće sa unutrašnjom mudrošću, potrebom za individualnim razvojem i učenjem kroz igru. 

U Montesori metodi važno je pratiti prirodne instinkte deteta – njegovu radoznalost prema svetu i potrebu da ga doživi. Takođe je ključno razumeti da znanje o svetu može biti izvedeno iz praktičnih aktivnosti i igre – posebno na otvorenom. Iz tog razloga, treba provoditi vreme sa detetom u bašti, parku i šumi i posegnuti za igračkama na otvorenom, koje će pomoći u razvoju kreativnosti i prirodne potrebe za istraživanjem.


Montesori metoda takođe stavlja veliki akcenat na samostalnost dece, što se pokazuje tako što će se dozvoliti deci da sama donose odluke, ali i obavezom da obavljaju određene kućne poslove. Ove aktivnosti treba da budu prilagođene mogućnostima deteta – najlakše je da počnete tako da naučite mališana da sve igračke treba da imaju  svoje mesto i da ih posle igre treba pospremiti. 

Stvari koje mogu biti korisne u domu gde se deca odgajaju prema Montesori metodi:

  • Likovni materijali – Montesori metoda se fokusira na podsticanje dečije kreativnosti koja se često izražava u umetničkim aktivnostima. Vredi imati pri ruci plastične materijale, boje, tablu i druge vrste umetničkih materijala koji će pomoći vašem detetu da razvije umetničke strasti. Važno je napomenuti da se ovi artikli mogu naći u Pepco  ponudi po povoljnim cenama.
  • Materijali koji omogućavaju kreativne aktivnosti – na primer, komplet za pravljenje nakita od perli ili građevinski blokovi. Igra može biti vrlo kreativna. 

Pepco infografika o Montesori igračkama

U stvari, Montesori metoda često naglašava stvaranje dečijih igračaka. Flaša napunjena perlama može biti odlična zvečka, a učenje razlikovanja boja i oblika podržava i poseban sorter i šarene testenine raznih oblika, koje se mogu mešati, a zatim sortirati. 

U Pepco ponudi možete pronaći i materijale neophodne za pripremu dečijih igračaka – ono što je važno, biće jeftine, a čvrste i praktične. Prema Montesori zamisli, zabava nije samo slaganje slagalica ili češljanje lutki, već i skakanje po barama u šumi ili crtanje štapom po pesku na plaži. Manji broj tipičnih igračaka kod kuće ne znači da dete neće imati čime da se bavi, naprotiv – to može da podstakne njegovu kreativnost u potpuno novom pravcu. Poenta nije u tome da se ne kupuju lutke i maskote za nekoliko godina, već da se detetu pruži veći izbor, raznovrsnost i mogućnost da samostalno odlučuje čime želi da se igra.